Danas zvanicno pocinje ligaska godina i free agency. Tako da je vreme da se prebacimo na novu sezonu.
Kratka rekaputalacija prethodnog SBa:
Krecemo u novu avanturu!
Danas zvanicno pocinje ligaska godina i free agency. Tako da je vreme da se prebacimo na novu sezonu.
Kratka rekaputalacija prethodnog SBa:
Krecemo u novu avanturu!
Neverovatno ali istinito, ovogodisnja Indikar sezona je vec zavrsena i polako pocinjemo da se fokusiramo na narednu...
jedan od jačihTM opisa pomenutogne znam, da li je on u FMPu imao slobodu da cepa trojke i da bude plej, ne sećam se baš, ali kada se stavi u frejm centara KKP on postaje jedan ispodprosečno talentovani visoki bucko, koji nije čak ni simpatiča
Ou jea. Ja čak im'o i patike s njegovim imenom:Jedan od najvećih careva koji su ikad igrali košarku
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Kucanje preko Olajuwona u finalu![]()
![]()
Mercedes reveals 2014 Formula 1 engine
January 11th 2013
Mercedes-Benz has unveiled the first images of the 2014 Formula 1 power unit that it believes will put the 'motor back in motorsport'.
As dyno testing of its new V6 1.6-litre turbo charged unit continues at its Brixworth facility, Mercedes says early indications from its work are pointing towards an exciting era for grand prix racing once the 2014 rules come into force.
Andy Cowell, managing director of Mercedes-Benz High Performance Engines, dismissed fears that the new power units would not deliver as exciting a sound as the current V8 engines, and predicted thrills for fans and challenges for drivers.
"The engines are going to be loud, but I think sweet sounding," he said on Friday. "The frequency will be higher and, with the turbocharger running at 125,000rpm, they will be loud. When you are stood next to it on the dyno it is not quiet and you need ear defenders.
"There will be a new quality to the racing too. It will edge towards a thinking drivers' formula to get the most from the car and the available fuel energy.
"The engines will also deliver much more torque - especially on the exit of the corners. Cars with more power than grip coming out of the corners - that is something that we all enjoy.
"They will also put F1 back at the cutting edge of new technology - which is what the fans want."
Red Bull chief technical officer Adrian Newey suggested last year that the power units would become the critical factor in deciding the outcome of the 2014 championship.
Cowell believed it was too early to be specific about the impact the engines will have, but was confident that the importance of the engine manufacturer would be greater than it was now, a move he welcomed.
"We are putting the motor back in motorsport, but to what extent we will only know in 2014," he said. "It will definitely have more of an influence."
The new power units will produce the same 750hp figure of the current engines but a larger percentage of that will come from Energy Recovery Systems.
The current KERS currently produces 80hp for 6.7 seconds per lap, while the new ERS will deliver 161 hp for 33.3 seconds per lap.
Cowell said: "Today it is difficult to be quick without KERS - for 2014 it will be impossible to go racing without ERS."
http://www.autosport.com/news/report.php/id/105080?source=mostpopular
Htedoh danas okačiti jedan klip, pa se nađoh u dilemi - gde ga okačiti, jer mi se čini da "ne leže" ni na jedan postojeći topik na ovom PDF-u.
Mimo toga - mislim da ne bi bilo loše da na ovom PDF-u imamo mesto na kojem ćemo se, slikom i slovom, prisećati legendi ovog sporta. Onih koje smo voleli da gledamo i uz koje smo zavoleli ovu igru. Onih koji su doneli magiju.
__________________________________________________________________
Iako bi bilo očekivano i logično da ovakvu temu otvorim prisećanjem na najvećeg i najslavnijeg igrača kojeg ova igra pamti, ipak to neću učiniti.
Prvi post na ovom topiku biće posvećen čoveku kojeg smatram jednim od retkih u istoriji koji se, bez rezerve i mnogo razmišljanja, može svrstati uz rame velikom MJ-u i koji je, igrom sudbine (po mnogima nezasluženo) bio i ostao u njegovoj senci.
Scottie Pippen
Datum Rođenja: 25.09.1965.
Mesto rođenja: Hamburg, Arkansas, USA
Koledž: Central Arkansas
Draft: Izabran kao 5. pik 1987. od strane Sijetl Supersoniksa, trejdovan u Čikago u zamenu za Oldena Polinsa i buduću draft-pik opciju.
Karijera:
1987-1998 Chikago Bulls
1999 Houston Rockets
1999-2003 Portland Trailblazers
2003-2004 Chikago Bulls
Dostignuća:
6x šampion NBA lige (1991-1993, 1996-1998)
7x NBA All-Star učesnik (1990, 1992-1997)
1x NBA All-Star MVP (1994)
3x All-NBA First Team (1994-1996)
2x All-NBA Second Team (1992, 1997)
2x All-NBA Third Team (1993, 1998)
8x NBA All-Defensive First Team (1992-1999)
2x NBA All-Defensive Second Team (1991, 2000)
1x NBA Steals Leader (1995)
2x Zlatna olimpijska medalja (1992, 1996)
13.08.2010. izabran je u košarkašku kuću slavnih
U njegovu čast Chikago Bulls i Univerzitet Central Arkansas povukli su iz upotrebe dres sa brojem 33.
NBA skor:
Poeni: 18.940 (16.1 po meču)
Asistencije: 6.135 (5.2 po meču)
Ukradene lopte: 2.307 (2.0 po meču)
Skokovi: 6.4 po meču
Procenat šuta: 47.3%
Procenat šuta za tri poena: 32.6%
Procenat slobodnih bacanja: 70.4%
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Scottie_Pippen
u svakom porazu
ja sam video deo SLOBODE
i kad je gotovo
za mene, znaj, tek tad je POCELO...
danas pocinju pripreme ... nekako mi ne ide da se i dalje odlaze okretanje novog lista. nisam ovo imao u planu, ali eto - ponovo preuzimam 1 odgovornost kada to niko ne zeli
godina u retrovizoru, sa premalo radosti i previse briga, staje u pitanje bez jednostavnog odgovora - sta posle herojskog doba? kada su iza poslednjeg jurisa vitezova ostali samo prah i pepeo nedosanjanog sna
nepoznato poglavlje lezi ispred nas
i nada da buducnost nije nesto unapred odredjeno i kako cemo se jednog majskog dana vratiti tamo gde pripadamo
jer PARTIZAN, da pozajmim misao ernesta hemingveja, nije stvoren za poraze. "moze biti unisten, ali ne i pobedjen"
dobrodosli na ovaj humani topic
Imam cast da otvorim sportsku prognozu za sezonu 2016/17. Pravila su ostala ista, dakle, tipuje se mec (1,x,2) i tacan rezultat koji dopisujete pored para na koji se kladite. Moguce je prognozirati samo jedan tacan rezultat i za pogodak dobija se dobija 10 poena.
Dosadasnji pobednici
1.San Epifanio
2. kako da ne
3. Dzep
4.Milos94
Cekako petog pobednika
Parovi su:
Parovi 1. kola
pet 20:45 Sampdoria - Milan... . . . . . . . . . . . .-> 3.20 3.30 2.30
pet 21:00 Chealsea - Liverpool........................-> 2.25 3.40 3.20
sub 16:00 WBA - West Ham..... . . . . . . . . . . . . -> 2.65 3.00 2.95
sub 17:00 Partizan - Crvena Zvezda . . . . . . . . . -> 2.70 3.25 2.50
sub 18:00 Lazio - Pescara..... . . . . . . . . . . . .-> 1.45 4.40 7.50ned 14:30 PSV - Fejenord . . . . . . . . . . . . . . .-> 1.70 3.90 4.80
ned 15:00 Montpellier - Nica.......... . . . . . . . .-> 2.30 3.10 3.40
ned 16:15 Bilbao - Valencia...... . . . . . . . . . . -> 1.80 3.50 4.70ned 19:00 Krasnodar - Rostov . . . . . . . . . . . . .-> 1.80 3.50 4.70
pon 20:45 Alaves - La Coruna . . . . . . . . . . . .-> 2.20 3.05 3.70
Srecno svima.
Idemo, sve po starom!
Q
1 HAM
2 RAI
3 VET
Danas pocinje nova, 60. sezona najkvalitetnijeg kosarkaskog takmicenja u Evropi. Samo 16 ekipa ce ucestvovati i po prvi put ce se igrati po novom formatu, bez grupa, bez top16 faze. Svi imaju zagarantovanih 30 utakmica i ucesce u Evroligi do aprila. To je i razlog zasto ce ekipe odigrati po 2 utakmice u jednoj nedelji u razmaku od dva dana (5 puta). Ostatak je ostao nepromenjen, best of 5 playoff serija i F4 kao zavrsni cin.
Od vaznijih promena, tu je opet izmena pravila, cini se mnogo bolja nego proslogodisnja, o sprecavanju kontre taktickim faulom, sto ce se ove sezone u vecini slucajeva kaznjavati nesportskim faulom. Videli smo to na pocetku ABA lige, ali bi u EL navodno to trebalo da bude jos drasticnije. Potpisan je i desetogodisnji ugovor sa IMG-om, koji ce pomoci u sticenju prava prenosa televizijskih kuca (Sport Klub kod nas) zabranom sirenja bilo kakvih snimaka sa terena od strane novinara i oduzimanjem akreditacija. Takodje bi trebalo u svakoj dvorani da se nalazi bar 11 kamera i da se obezbedi potpuni uzitak gledaocima kraj malih ekrana.
Od 16 ekipa, 11 je dobilo desetogodisnje ugovore po kome imaju zagarantovano ucesce u Evroligi u narednih 10 godina bez obzira na plasman u prvenstvu. To su:
CSKA Moscow
Barcelona
Real Madrid
Baskonia
Olympiacos
Panathinaikos
Fenerbahce
Anadolu Efes
Maccabi Tel Aviv
Olimpia Milano
Žalgiris
Prohodnost u EL su dobili ABA liga, BBL i VTB liga, kao i Eurocup + wild card. Tako su ucesce izborili:
Crvena zvezda
Brose Bamberg
Unics Kazan (kao najbolje plasirani nakon CSKA)
Galatasaray (Eurocup)
Darussafaka Dogus (wild card)
Heurtel, Cotton, Balbay
Granger, Korkmaz, Baykan
Osman, Thomas, Honeycutt
Brown, Geyik
Dunston, Omic
Perasovic
Godine i godine ulaganja se i dalje ne isplacuju za Efes, stavise, prosle sezone su zapeli jos u top16 fazi i bili veoma daleko od toliko cekanog F4-a kojem su bili blizu nekoliko puta. Dovedena su 3 odlicna Amerikanca. Cotton je jako dobar scorer, da je malo visi imao bi mesta i u NBA, tacnije ostao bi tamo, ovako cemo imati prilike da uzivamo u njegovim igrama u Evropi. Deshauna Thomasa i Honeycutta svi znaju. Thomas je, pa prakticno izgubio proslu sezonu pokusavajuci da se izbori za NBA ugovor kroz NBDL, ali nema on igru za NBA, po mom misljenju. Honeycutt je zaista netipican Amer i bice interesantno videti ga u pravoj ekipi, koja ce bazirati igru i na odbrani, gde se on moze iskoristiti na razne nacine. S obzirom da je na papiru Geyik druga cetvorka, ova dvojica ce sigurno provoditi vreme i na 4, sto im nece predstavljati preveliki problem. Mozda je malo iznenadjenje potpisivanje Omica, ali imao je odlicnu sezonu u Gran Canarii. Peras je uradio fenomenalan posao u Vitoriji i dobio priliku da napravi bolji rezultat sa Efesom nego prosli put.
Larkin, Akognon, Luz
Beaubois, Cooney
Hanga, Blazic
Shengelia, Tillie
Bargnani, Voigtmann, Diop
Sito Alonso
Laboral se prosle sezone vratio na F4 nakon 8 godina i bio najblizi finalu jos od 2005. Pretrpeli su velike promene, otisli su najvazniji igraci, Bourousis, James, Adams, kao i vrlo dobri Causer nakon 4 godine. I prosle sezone su imali prilicno problema sa povredama, tako je krenulo i ove, Akognon je doveden zbog povrede Beauboisa, a i Tillie je propustio meceve u prvenstvu. Larkin ce, bez dileme, biti veliko pojacanje. Videcemo kako ce koristiti Akognona, on je dosta bolji kao bek suter, sto je i igrao protiv Barse uglavnom, ali je pitanje koliko se on moze sakriti u odbrani na ovom nivou. Ostanak Hange je za mene prilicno iznenadjenje i ocekujem da bude mozda i najbolji igrac u predstojecoj sezoni za Baske. Za Bargnania nema sta da se prica, bolje da se ubaci neki gif. Sito Alonso je prethodne dve sezone vodio Bilbao, u sezoni 14/15 su bili stvarno dobri, zavrsili cak 4. (pred pocetak te sezone je maltene izvesno bilo da Bilbao nece ni igrati), ali ispali od Valencie u cetvrtfinalu (kasnije je Valencia odigrala brutalnu playoff seriju sa Realom). Prosle sezone su izvisili za playoff porazom u poslednjem kolu, trojkom sa preko pola terena u poslednjoj sekundi. Mlad trener, meni se licno dosta svidja i mislim da je Baskonia napravila odlican posao dovodjenjem njega.
Zizis, Lo
Strelnieks, Causer, Nikolic
Miller, Staiger, Heckmann
Melli, Harris
Theis, Radosevic, Veremeenko, Idbihi
Trinchieri
Brose je nakrcan igracima, morace Trinchieri da izbacuje 2 igraca odavde na utakmicama. Pisao sam da mi je Brose prosle sezone bio jako gotivna ekipa i da cak mislim da bi prosli u playoff da su bili sa nama u grupi. Nisu imali srece sa tom grupom, ali su se muski pobili sa svima i bili do poslednje utakmice u igri za top 8, sto je impresivno. Najbolji igrac je otisao, ali nisu pretrpeli velike promene, zadrzali su Strelnieksa, Millera i Zizisa, osovinu. Causer ce sigurno biti dobro iskoriscen. Maodo Lo je zamena za Wanamakera. Igrao je 4 godine na koledzu, imao sasvim dobru statistiku, posebno u poslednje dve godine kada je imao skoro 18ppg. Verujem da ga se vecina seca sa Eurobasketa. Velika stvar i ostanak Trinchieria.
Jovic, Rebic, Rakicevic
Jenkins, Guduric, Lazic, Dobric
Dangubic, Simonovic
Mitrovic, Simanic
Kuzmic, Bjelica
Radonjic
Teodosic, Jackson, Kulagin
De Colo, Higgins, Fridzon
Kurbanov, Antonov
Voronstevich, Khryapa, Ayres
Hines, Augustin, Korobkov, Lazarev
Itoudis
Aktuelni sampion Evrope i verovatno prvi favorit za osvajanje i ove sezone. Poznata je ona da je teze odbraniti nego osvojiti, ali je ne bih primenio u ovom slucaju, stavise. Ocekivano, svi su ostali, pridodati su Antonov, Ayres i Augustine, cime su pokrili tanji izbor igraca pod kosem koji su imali prosle sezone. Sudeci po pripremnim utakmicama Augustine ce biti pun pogodak, mada se i moglo ocekivati tako nesto, s obzirom da je odlican roll centar. Freeland je opet povredjen, nema ga ni na listi igraca za EL, pa cemo videti sta je sa njim. Zbog povrede je u autu bar do decembra/januara. Ocekujem CSKA na prvom mestu nakon regularnog dela, a onda i lagan plasman na F4, po obicaju.
Wanamaker, Wilbekin, Arslan
Bertans, Batuk, Yagmur
Anderson, Clyburn
Harangody, Moerman
Erden, Slaughter, Aldemir, Savas
Blatt
Jos jaca ulaganja ove sezone, pokrpili su neke rupe koje su imali prosle sezone, doveli jednog od najboljeg trenera i ulozili najvise do sada. Pojacanja deluju na mestu, videcemo kako ce Blatt uklopiti Clyburna koji voli da igra 1 na 1 sa pozicije 3 ili 4 i generalno je divljak. Wanamaker ce doneti stabilnost ekipi, sjajan igrac u oba pravca, Anderson je vec dokazani igrac i u Evropi. Moerman je imao vrhunsku sezonu u Banvitu, skoro 20 ppg, vrhunski sut za 3. Centri sacuvani, nijedan nije top igrac, ali zajedno cine top centarsku liniju (Savas excluded, on ce valjda i ove sezone laditi jaja pored terena).
Kalnietis, Hickman, Cinciarini
Dragic, Cerella
Gentile, Simon, Sanders, Abbas
Macvan, Pascolo
McLean, Raduljica
Repesa
Deluje da manekenima fali igrac unutra, posebno jer trojke bas i ne mogu da krpe cetvorku, jedino Gentile. Abbas visinom moze, ali nije taj kvalitet. Videcemo kako ce se rasporediti minutazu spolja, i najbitnije od svega, videcemo da li ce Gentile opet ugusiti svoju ekipu.
Ryce, Ribas, Peno
Koponen, Navarro, Oleson, Eriksson
Perperoglou, Claver
Doellman, Vezenkov
Tomic, Dorsey
Bartzokas
I ovde deluje da nedostaje krilni centar, narocito jer Vezenkov ne pokazuje za sad bog zna sta. Claver je u Kubanu vecinom i igrao na 4, verovatno ce i ovde imati solidan broj minuta tu. Mozda i vise od centra fali plejmejker, pretpostavljam da ce Ribas to pokrivati, a mozda i Peno dobije neku sansu. Nisam siguran kada ce se Koponen vratiti, ali pauzirace neko vreme. Barsa je u poslednje 4 sezone osvojila samo jednu sampionsku titulu i u poslednjih 5 sezona samo jedan kup, pa je Pacual dobio otkaz nakon 8 godina. Bartzokas, za razliku od Lokomotive, sada ima pritisak rezultata, ali nije da nije bio u takvoj situaciji.
Dixon, Sloukas, Ugurlu
Bogdanovic, Nunnally, Mahmutoglu
Datome, Kalinic
Vesely, Antic, Hersek
Udoh, Duverioglu, Duran
Obradovic
Ekipa maltene bez promena, doveden Nunnally nakon odlicne sezone u Avellinu. Igrac koji je sposoban da poentira na sve nacine, ali tek treba da se dokaze na najvisem nivou. Fener svakako uz CSKA najveci favorit pre pocetka zbog jacine ekipe i ocuvanja okoscnice te ekipe.
Smith, Dentmon
Guler, Diebler, Koksal
Micov, Schilb, Preldzic
Daye, Thompson, Arar
Pleiss, Tyus
Ataman
Russ Smith ce verovatno postati najveci divljak koji je ikada zaigrao u EL. Zivo me zanima kako ce to izgledati. Dentmon je imao odlicnu rolu u Zalgirisu, ali ce sada imati manju ulogu i manje loptu u rukama, pa cemo videti kako ce se snaci. Vrlo kreativna 3 igraca na poziciji 3. Pleiss mi se nikada nije preterano svidjao, mislim da je Galatasaray pogresio sa njime.
Mekel, Ohayon
Goudelock, DJ Seeley, Pnini
Weems, Smith, Landesberg
Miller, Rudd, Alexander
Zirbes, Iverson
Edelshtein
Prakticno ceo tim je promenio Maccabi. Doveli su i Rudda nakon povrede Quincya, slican tip igraca, samo ipak slabiji kvalitetom. Ovako kad se pogleda sve zajedno, ne deluje da ce im trebati bas toliko lopti koliko se u prvi mah cinilo, bar meni. Ohayon ce verovatno vise igrati sa Goudelockom, da se smanji zajednicka minutaza Mekela i Goudelocka. Smith i Landesberg ce pripaljivati spot up trojke, Rudd takodje, mada i on voli loptu. Nisam siguran da ce Edelshtein uspeti da uradi nesto znacajno za ovom ekipom, mada za pocetak je verovatno dovoljno da bar vrati titulu prvaka Izraela.
Hackett, Mantzaris
Spanoulis, Green, Athinaiou
Lojeski, Papanikolau, Papapetrou
Printezis, Agravanis
Young, Birch, Milutinov
Sfairopoulos
Razocaravajuca prethodna sezona u EL za Pirejce. Dosta je uticala i povreda Younga, a i neko je morao da izvisi u onoj grupi. Dojam je ipak bio da nije to ta ekipa. Maltene bez ikakvih promena, otisli su oni silni igraci koji su dovedeni u toku prosle sezone, sada je tu Green i Oly bi mogao da bude opet jako neugodan ako ostanu zdravi, pre svih Young i Lojeski. Uspeh ce svakako puno zavisiti od toga kako ce izgledati Billy i koliko ce se oslanjati na njega.
Calathes, Cook, James, Pappas
Feldeine, Bochoridis
KC Rivers, Calathes
Gist, Nichols, Fotsis, Charalampopoulos
Bourousis, Singleton
Pedoulakis
Za svoje uslove, Pao je jako dugo bez zavrsnog turnira Evrolige. Dosta novih igraca, James je trebalo da predvodi napad zelenih, ali se na bizaran nacin povredio. Zbog toga se ocekuje potpis Omara Cooka, starog znanca. Nichols moze biti dobro pojacanje, on je bio uglavnom zapostavljen u CSKA, ali je vrlo dobar igrac. Singleton ce valjda igrati na 5, kao sto je radio u Kubanu. Ne vidim drugu opciju osim small balla sa Gistom. Kao kod Olya i Spanoulisa, i ovde ce zavisiti od toga koliko ce Jani pruziti, s tim da je Jani upravo odigrao najbolju sezonu u karijeri, za razliku od Billya. Pedoulakis je ozbiljan znak pitanja.
Llull, Draper, Doncic
Fernandez, Carroll
Maciulis, Taylor
Randolph, Reyes, Nocioni, Thompkins
Ayon, Hunter
Laso
Real je propustio F4 prosle sezone nakon 3 uzastopna finala. Doslo je ocigledno do odredjenog zasicenja, ali roster ipak nije previse promenjen. Draper je ponovo tu umesto Caca, Doncic ce dobiti mnogo vecu minutazu nego prethodne sezone. I Carroll ce imati vise minuta i samim tim vise poena u proseku. Malo su prenatrpani pod kosem, tesko ce tu svi biti zadovoljni minutima. Ne ocekujem od Reala nista vise nego prosle sezone, mislim da nece dalje od top 8.
Colom, Ponkrashov, Tukmakov
Langford, Voronov, Karpukhin
Kaimakoglou, Panin
Banic, Clarke
Williams, Parakhouski
Pashutin
Zadrzana okosnica tima iz prethodne sezone. Langford i Colom su odigrali vrhunski, Kaimakoglou i Williams ih pratili u stopu. Nezgodna ekipa koja ima vrlo jako prvu petorku, ali je klupa problematicna.
Žalgiris
Pangos, Westermann, Lekavicius
Seibutis, Milaknis
Ulanovas, Varnas
Jankunas, Motum
Javtokas, Lima, Kavaliauskas
Jasikevicius
Roster sastavljen od uglavnom domacih igraca. Lima stigao iz Reala gde se nije naigrao, Pangos imao odlicnu rookie sezonu u Gran Canarii, Westermanna svi znamo. Prva Sarasova sezona u kojoj ce biti trener od starta. Bio na pragu Barse u jednom trenutku, ali je, da li zbog pravila Endese ili zbog neceg drugog, zavrsio u Kaunasu. Verovatno najslabija ekipa u EL, ali ce skupo prodavati kozu u Kaunasu i verovatno skinuti par skalpova, kao i uvek.
F4 ce se odrzati u Istanbulu od 19. do 21. maja, u dvorani Sinan Erdem.
50 NIJANSI - CRVENA
KUP
Zavrsava se jedan deo nase kosarkaske istorije. Mnogo se pricalo o razlici izmedju mogucnosti i zelje, pisace se i dalje, ali je nesporno da je ovaj covek mnogo uradio za Srbiju i u ovom mandatu
Gospodine Ivkoviću, hvala na svemu! Stari vuk je posle dva mandata i ukupno 13 godina na klupi kao selektor nacionalnog tima zaslužio da mu Srbi večno kliču ime
Foto: Profimedia
“Obavili smo posao, a ja ekipi želim uspeh u Španiji“, rekao je Dušan Ivković (70) i oprostio se poslednji put od klupe nacionalnog tima, na kojoj je boravio u dva navrata, od 1988. do 1996. i 2008. do 2013. godine.
Uz sijaset medalja, sjajnog vođenja tima, kultnih izjava i neponovoljive harizme koju je gradio u nekoliko generacija košarkaške reprezentacije, ostaće na samom vrhu najvećih zemlje košarke – Srbije!
Sa nacionalnim selekcijama Srbije, SR Jugoslavije i SFRJ Jugoslavije osvojio je šest mealja medalja neevropskim prvenstvima, svetskim špampionatima i olimpijskim igrama.
Prvu medalju posle zlata na Univerzijadi 1987, osvojio je u prvoj godini svog mandata, bilo je to srebro na Olimpijskim igrama u Seulu.
Foto: MNpress
Nizala su se zlata na evropskim šampionatima (1989, 1991. i 1995 godine). Između toga, Jugoslavija je pod njegovom palicom bila i najbolja na svetu 1990. godine.
Vratio se kada je bilo najteže i to na kakav način. Godine 2008. potpisao je četvorogidšnji ugovor i prihvatio se posla kojeg bi malo ko na svetu. Posustalu srpsku košarku podigao je na neviđen nivo osvajanjem srebra 2009. godine na EP u Poljskoj. Nova generacija igrača, predvođena Teodosićem, Veličkovićem, Tepićem, vratila je veru u srpsku košarku, a stari vuk Ivković je bio blizu još jednog velikog rezultata.
Foto: AP/Tanjug
Sreća i sudije nisu bile na našoj strani 2010. u Turskoj, Srbija je bila četvrta na svetu. Iako mu je istekao ugovor 2012. godine, na još jednu godinu je prihvatio da sa ponovo novom generacijom napravi nešto. Obećao je Svetsko prvenstvo pred Sloveniju, to je ostvario, a da nije bilo meča sa Španijom, nego nekom drugom selekcijom, možda bi se medalja ponovo našla na grudima naših košarkaša.
I konačno je rekao “dosta”. Umoran, nije smogao snage da skroz najavi odvajanje od reprezentacije, biće tu uvek kao vrsta pomoći i podrške novom stručnom štabu.
Foto: AP/Tanjug
U pravu je! Dosta je nosio svetlo u tunelu i pokazivao put, hajde da vidimo da li ovaj napaćeni sport, koji godinama nije na mestu koji u našem narodu zaslužuje, može da ide samo napred, ali bez Dude.
Biće teško, ali mora da se proba.
Gospodine Ivkoviću, veliko hvala!
Bez obzira da li pripadali onom delu koji misli da je moglo vise ili onom koji je stava da je izvucen maksimum, vreme je da se okrenemo buducnosti i da zaboravimo price sta je bilo i sta je moglo. A buducnost nam je vezana za ovog coveka
Aleksandar Saša Đorđević: Ni u čemu nisam klasičan
21 Okt 2013Aleksandar Saša Đorđević.
Najozbiljniji kandidat za mesto selektora košarkaške reprezentacije, Aleksandar-Saša Đorđević, u intervjuu za Story priča o stanju, ali i potencijalnim rešenjima u srpskom sportu. Načela koja navodi svakodnevno primenjuje u privatnom životu i vaspitavanju ćerki Tare i Tese koje je dobio u braku sa suprugom Sekom.
Iako je tokom svoje igračke karijere osvojio gotovo sve što se osvojiti moglo, proslavljeni košarkaš Aleksandar - Saša Đorđević (46) najponosniji je na svoj najveći trofej - porodicu: suprugu Aleksandru - Seku (46) i ćerke Taru (15) i Tesu (11). Iako ga mnogi smatraju za najboljeg plejmejkera srpske i jugoslovenske košarke svih vremena, Sale nacionale, kako ga mnogi i danas zovu, skromno se osmehuje prisećajući se magičnih partija, lucidnih poteza i istorijskih poena kojima je armije navijača činio srećnim i ponosnim. Zakleti partizanovac koji je poslednjih godina i jedan od ambasadora Unicefa, u intervjuu za Story otvoreno priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, o svojim nadama, željama i očekivanjima. On se osvrnuo na leptiriće koji su ispunili dane pred polazak starije ćerke u srednju školu, nasmejao se na izjavu mlađe mezimice kako će početi da trenira košarku i prisetio se trenutka kada je pre više od dve decenije prvi put video svoju suprugu s kojom je osamnaest godina u braku.
Story: Šta je potrebno za jedan skladan, uspešan i srećan bračni život?
- Potpuno razumevanje, mnogo priče i otvorenosti, pre svega. Naš život je, generalno, kompleksan, dosta promena je iza nas, mnogo gradova i zemalja u kojima smo živeli. Seka je bila ta koja je svoj profesionalni život ostavila po strani zato što je odlučila da prati mene. Nije nam bilo lako, ali pričali smo o svemu i uvek: o njenom i mom načinu života, zajedničkom, o karijeri, a posebno kada su na svet dolazila deca. Žena sportiste živi jedan određeni način života koji nije jednostavan.
Story: Osamnaest godina ste u braku. Kako ste se upoznali?
- Upoznao nas je Nebojša Ilić, naš zajednički prijatelj, a kasnije i kum s kojim sam tada provodio najviše vremena. Seka je s njim išla u školu, bili su u istom razredu i najbolji drugari. Godinu dana pripremao je teren za upoznavanje, meni je govorio: Imam devojku za tebe, a njoj: Imam dečka za tebe. Mi smo ponešto znali jedno o drugom, ali ne mnogo. Bilo je to vreme bez Facebooka, mobilnih telefona, online slika. Organizovao nam je sastanak tako što ni jedno ni drugo nije obavestio da će nas upoznati. Meni je rekao: Budi tu i tu u toliko sati, kao i njoj. Kada smo stigli, samo je izgovorio: Ovo je Seka, ovo je Sale. A sad ćao. I otišao je ostavivši nas same. Tako je krenulo.
Story: Jeste li odmah znali da je ona ljubav vašeg života?
- Jesam, a siguran sam da je i s njene strane bilo isto.
Story: Šta nju odvaja od svih drugih žena?
- Pored toga što je lepa, privlačna i atraktivna, svakako njena duhovitost, smejao sam se pored nje po ceo dan. Imala je, a i danas ima, specifičan šarm kojim pleni, razoružava, na to sam definitivno pao.
Story: Ćerke su vam odavno u školskim klupama. Koliko im pomažete oko svakodnevnih obaveza?
- One su nam prva i osnovna briga, pogotovo Seki koja je pored njih stalno, vodi računa o svakom i najmanjem detalju u njihovom odrastanju. Na svu sreću, njih dve su izrasle u dobre, lepo vaspitane devojčice koje dobro uče, nasmejane su i vedre, a trudićemo se da takve i dalje budu. Starija Tara sama ide u školu, a mlađa Tesa još ne. Brinemo se kada krene, ali ona nam uvek pošalje poruku: Stigla sam, sve je OK. Upravo danas je krenula u srednju školu tako da su prethodne tri noći, zbog leptirića u stomaku, protekle bez spavanja, a sada je očekujemo da se vrati i da vidimo kako je prošao prvi srednjoškolski dan.
Story: Utičete li na njihov izbor budućih zanimanja?
- Ne, niti na izbor sporta ili škola. Trudimo se da ih upoznamo sa mnogo stvari koje bi trebale da znaju i da onda prepoznaju šta je za njih dobro. Ako me pitaš da li igraju basket, nijedna ga ne igra. Za sada je mlađa izjavila kako bi želela da trenira, ali nešto mi je neuverljiva. (Smeh)
Story: Imate dve ćerkice, a da li ste nekada maštali i o sinu?
- Iskren da budem nisam, pogotovo ne sada. Njih dve su potpuno ispunile i prosvetlile naš život. Nisam imao posebne želje pogotovo posle rođenja prve ćerke koja je bila mezimica i maza, a posebno posle dolaska na svet druge, koja je još veća maza. Zaista sam jako srećan po tom pitanju, a valjda ću biti srećan i kada počnu da upoznaju dečkiće i na njihovim svadbama, ali šta je - tu je. (Smeh).
Story: Upravo to sam htela da vas pitam…
- Nemoj da me pitaš (smeh). Nemoj to da me pitaš…
Story: Tinejdžerski period je u životu svakog deteta nestabilan. Plašite li se da bi i njih dve mogle da budu izložene raznim porocima i kako im objašnjavate šta treba, a šta ne treba da rade?
- Apsolutno. Potrebno je mnogo priče, otvorenosti i iskrenosti u odnosu sa decom. Tu je Seka šampion, pošto sve o njima zna, vodi računa, traže joj savete, ali ni ja ne zaostajem. Nemamo tabu teme, pričamo o svemu. Jako smo zabrinuti i strepimo od mogućnosti da bi mogle zapasti u neke neprijatne situacije, ali s druge strane, ne možemo ni da ih stavimo pod stakleno zvono. Jedino što možemo jeste da ih naučimo kako da izbegavaju da dođu u takve situacije. Sad su negde u tom periodu, Tara već želi da izađe, počele su da je zanimaju diskoteke, ali veoma brzo smo to presekli i objasnili joj da je još rano.
Story: Da li je i to razlog zbog koga ste se priključili Unicefovom projektu Škola bez nasilja?
- Osnovni cilj Škole bez nasilja jeste uspostavljanje kvalitetnijeg života u Srbiji, osposobljavanje i edukovanje mladih da postanu bolji ljudi. Njen glavni smisao ogleda se u tome da pomogne u kreiranju njihovih mladih ličnosti, da objasni i usadi jedan životni i ljudski kvalitet, a to je kako biti tolerantan, nenasilan, da nauče da cene i poštuju, da budu poštovani, da budu prijatelji i da čuvaju prijateljstva, a to su zaista velike vrednosti.
Story: Zbog čega ste rešili da započnete saradnju sa kompanijom Uniqa?
- Uniqa se pojavila na tržištu kada je kupila jedno osiguranje, a s obzirom na to da su oni iz Austrije i da je njihov nacionalni sport skijanje, želeli su za promotera sportistu koji se bavio najpopularnijim sportom. Budući da je to tada bila košarka, a danas je primat preuzeo tenis - ali vratićemo se mi, to vam obećavam (smeh), oni su izabrali mene, a i ja sam, moram to da priznam, izabrao njih. Za mene je profesionalnost u životu i na poslovnom planu izuzetno važna karika, a da je i njima, dokazuju svojim odnosom prema našem tržištu na kojem stalno rastu.
Story: Koliko ste zajedno uspeli da doprinesete kvalitetu života kod najmlađih? Šta su vam glavni ciljevi?
- Uradili smo mnogo stvari, i onih koje sam ja predložio njima, ali i onih koje su oni predložili meni. Nadam se da smo pomogli, a i naš dalji rad ići će u smeru toga da doprinesemo poboljšanju kvaliteta života kod dece Srbije. U planu su nove akcije o kojima će se tek čuti.
Story: Spadate li u klasičan prototip balkanskog muškarca?
- Nisam siguran da znam šta znači ta kovanica, ali mislim da nisam klasičan ni u čemu.
Story: Ko je autoritet u vašoj kući?
- Mislim da smo oboje, imamo slične stavove i podržavamo se u svim odlukama.
Story: Kako gledate na podelu poslova na muške i ženske?
- Ne postoji klasična podela, svako ko može pomaže da se spremi, skuva, ode u prodavnicu, baci đubre... To su normalne životne stvari kod normalnih ljudi i ne bežim od njih, mada nisam baš neki specijalac u kućnim poslovima, ali ništa mi nije teško. Nema muško-ženskih poslova, svako može da napravi sve u kući, ukoliko to želi, pa čak i vi žene (smeh).
Story: Zbog čega vam prija život u Italiji pa ste rešili da tamo ostanete?
- Jednostavno smo se zaljubili u način života u Milanu. Sigurno je da su ćerke odigrale važnu ulogu u donošenju takve odluke, one su nam bile vodilja. Prijalo nam je društvo kakvo je italijansko, grad kakav je Milano, edukacija u školama koju smo izabrali za njih. Ne kažem da bi one bile drugačije u Beogradu ili bilo gde drugde, ali kada je čovek na raskrsnici i krene desno, onda se ne pita šta bi bilo da je krenuo levo.
Story: Koliko vam je slava donela, a koliko uzela?
- Kad si mlad, jako prija to što te ljudi prepoznaju, vrata ti se lakše otvaraju, a s druge strane slava oduzima neku dozu privatnosti i opuštenosti. Moram priznati da se ne žalim, vrlo lako sam se s tim izborio i normalno prihvatio i jednu i drugu stranu.
Story: Koliko mogu neistine iznete u medijima, a koje se tiču vaše privatnosti, da vas povrede i uznemire? Odakle dolaze takve stvari i ko ih plasira?
- Jednostavno - to je Srbija. Ovo je jedna tema koja je mnogo kompleksna i pošto ne mogu da je objasnim, najbolje je i da se ne upuštam u nju, a nemam ni potrebu. Imam svoje mišljenje, ali ono nije za novine.
Story: Nedavno ste proslavili četrdeset šesti rođendan. Kako ste se proveli?
- Lepo. U krugu porodice i bliskih ljudi, sa nekoliko prijatelja otišli smo u jedan lep restoran.
Story: Kako gledate na godine i prolaznost?
- Nemam nikakav problem, osim što me sve više bole koleno, kuk i zglob. Sve drugo je isto.
Story: Družite li se i dalje sa prijateljima koji su vam bili bliski kada ste bili perspektivan košarkaš?
- To su mi najbolji prijatelji. Najbolji prijatelj mi je čovek s kojim sam odrastao i koji je uvek tu, uz mene, u svim situacijama.
Story: S kojim ste saigračima iz nekadašnje jugoslovenske reprezentacije ostali u kontaktu?
- Sa svim saigračima iz bivše Jugoslavije sam blizak i u kontaktu, bar telefonskom, kako s onima iz moje generacije, tako i sa starijima. Drago mi je da sam deo njihovih života, a i oni mog.
Story: Ove godine navršilo se 30 godina od početka vaše igračke karijere u Partizanu. Šta vam je on predstavljao tada, a šta danas?
- Veliku ljubav i ostvarenje dečačkih snova. Iz navijačkih redova i sa tribina odakle sam klicao Kići, Praji, Arseniju, Bobanu Petroviću, odjednom sam prešao ogradu, obukao dres i delio iste svlačionice s nekima od njih. Ponosan sam na iskreno prijateljstvo s njima protkano uzajamnim poštovanjem koje, uprkos razlikama u godinama, i dan-danas traje. S ponosom gledam na Partizan, navijam za Partizan, trudim se da se ime Partizana i dalje čuje i glorifikuje po svetu.
Story: Sa Partizanom i reprezentacijom tokom karijere osvojili ste praktično sve, a mnogo puta svojim potezom odlučivali ste pobednika. Koja vam je pobeda najdraža?
- Bilo ih je nekoliko koje su pratile moju karijeru sa Partizanom i reprezentacijom. Svi pamte posebno one sa šutevima u poslednjim sekundama. Meni su najdraže ona nad Huventudom 1992. kada smo osvojili Kup šampiona i pobeda nad Hrvatskom na Evropskom prvenstvu 1997. trojkom u poslednjoj sekundi.
Story: Svojevremeno se pričalo da je svađa sa pokojnim Draženom Petrovićem bila razlog vašeg neigranja na Evropskom prvenstvu 1989. godine u Zagrebu. Da li je to istina?
- Jeste! Posle jedne utakmice u Zagrebu, koju smo izgubili posle dva produžetka, u lice mi je rekao: Ti mali zapamtićeš kada ćeš igrati u reprezentaciji! Nikad više! Na to sam ga, onako pozdravljajući se, stišćući ruku, pošteno izvređao. Sećam se da je tri dana pre objavljivanja spiska sa 16 igrača koji idu na pripreme, tadašnji selektor Duda Ivković izjavio: Saša Đorđević je najbolji jugoslovenski plejmejker, a kada je posle tog intervjua, koji i dan-danas čuvam, objavljen spisak, mene nije bilo na njemu. Bio sam jako razočaran i kasnije te godine otišao sam u vojsku.
Story: Iz Partizana ste, nakratko, otišli u NBA ligu. Zašto ste se ubrzo vratili?
- Posle godinu dana provedenih u vojsci, otišao sam u Ameriku na poziv skauta Boston Seltiksa koji mi je rekao: Ti možeš odmah da igraš. Tada nisam imao menadžera, nego sam otišao na probu. Tek kada sam prošao i kad su mi ponudili ugovor, upoznao sam svog menadžera. Sećam se da sam u kolima, na parkingu ispred sale u kojoj se igrala letnja liga, i s njim potpisao ugovor. Drugačije je to bilo nego sada. Dan pred sam početak prvenstva trebalo je da se odluče između dva igrača, mene i Čarlsa Smita koji je na Olimpijskim igrama 1988. bio kapiten američke reprezentacije. Pošto su izabrali njega, vratio sam se u Partizan i nastavio svoju karijeru nekim drugim tokom, a on je dva meseca posle toga izazvao jednu veliku saobraćajnu nesreću zbog koje je četiri godine proveo u zatvoru. Bio je sjajan momak koji je čak u jednom momentu igrao i za Zvezdu, ali sudbina je tako htela.
Story: Šta vam se dopalo, a šta vam nije prijalo u američkom načinu života?
- Imao sam 22 godine i to mi je bila prva velika promena. Otišao sam sa Sekom i nije nam bilo lako. Tada u tim menadžerskim agencijama nisu postojali ljudi koji vode računa o igračima, koji te zivkaju i pomažu ti da se snađeš. Osećao sam jednu veliku prazninu i bol u grudima, veliku nostalgiju kada sam posle treninga ostajao sam. Način života mnogo se razlikovao od onog u Beogradu i Srbiji.
Story: U Ameriku ste ipak otišli još jednom?
- Posle osvajanja Kupa šampiona 1992, imao sam mnogo poziva i ponuda iz SAD, ali nisam želeo da idem jer sam hteo da igram u Evropi, da budem nosilac igre ili najbolji igrač vrhunskih ekipa. Posle Olimpijskih igara 1996. ipak sam otišao u NBA jer je to bio poslednji trenutak, ali mislim da je tada već bilo kasno zato što sam navikao da me ovde maze, paze i sa svojih 29 godina nisam bio spreman da sedim na klupi. Vratio sam se u Evropu i nastavio svoju karijeru u Barseloni.
Story: Odlučili ste da okačite patike o klin 2005. godine. Da li vam je bilo teško?
- Imao sam već 37 godina, porodica i ćerke su mi bile u prvom planu. Nisam više ni fizički mogao da izdržim igračke zahteve jer poslednjih godina konstantno sam bio pod terapijom i injekcijama zbog bolova u kuku. Bolelo je toliko da sam poslednjih godina plaćao terapeutu po pet evra da mi posle treninga izuje desnu patiku. (Smeh)
Story: Kakva je situacija s tim vašim starim povredama?
- To su stare povrede i moram da idem na operaciju, a to ću i uraditi, ali tek kada prođe skijaška sezona.
Story: Igračku karijeru zamenili ste trenerskom. Ne tako davno pričalo se o tome da ćete postati selektor reprezentacije Srbije?
- Zaista je bilo ponuda, ali u to vreme bilo je suviše rano da sednem na klupu reprezentacije. Tražio sam od ljudi koji su mi nudili to mesto da pre svega uspostave kriterijume za selektora jer ih nisam ispunjavao. Bio sam samo jako dobar bivši igrač, a to naprosto nije dovoljno da sedneš na klupu reprezentacije Srbije. Potrebno je mnogo više, da trener stekne određeno iskustvo i savlada male tajne velikih majstora. Sada je, što se tiče moje karijere, situacija drugačija, ali o tom – potom.
Story: Postoji li mogućnost da sada prihvatite poziv? Priča se da ste baš vi najozbiljniji kandidat za selektora?
- Zna se red i način. Kad i ako dođe do poziva za razgovor na tu temu, naravno da ću biti spreman da popričamo, kao što bi bio svaki iole ambiciozan trener kome se ukažu takva prilika i poverenje.
Story: Gde je danas mesto srpske reprezentativne i klupske košarke?
- Gledajući ovo Evropsko prvenstvo koje je jako dobro, izuzetno su me prijatno iznenadili ozbiljnošću, igrom i požrtvovanjem. Na dobrom smo putu da se vratimo među reprezentacije koje na velikim takmičenjima osvajaju medalje. Sigurno je da je to zasluga trenera Dušana Ivkovića, kao i njegovog tima i saveza, ali pre svega igrača koji imaju iskren i predivan odnos prema dresu.
Story: Klubovi se nalaze u nezavidnoj materijalnoj situaciji, koje je, po vama, rešenje tog problema?
- Ne može država da preuzme sve na sebe. Kriza je velika, ne samo u sportu, već generalno i u društvu. Naš sistem stalno je zahtevao finansiranje iz budžetskih sredstava i privatnih kompanija pa je potpuno logično da sada, kada su i država i privreda u problemima, krenu da uskraćuju tu pomoć. Sport, generalno, mora da menja svoj sistem, sportska društva treba polako da prerastaju u društva koja se privatizuju.
Story: Šta treba da se uradi?
- Jedino rešenje je da klubovi konačno postanu ozbiljne kompanije koje zarađuju novac. Sada to nisu, pogotovo ne u košarci. Treba tražiti model poslovanja i privatizacije, a da bi do toga došlo, oni prvo moraju da postanu vlasnici infrastrukture potrebne za rad. Na taj način raste vrednost kluba, ali i mogućnosti za prosperitet. Velike ili večite, kako ih još zovu, treba da vode uspešni poslovni ljude koji kroz svoj portfolio mogu da im garantuju normalno funkcionisanje bez glavobolja.
Story: Upravo rukovodstva večitih apeluju za pomoć…
- Nije dobar način da se putem medija moli, uslovno rečeno plače, za pomoć i puko preživljavanje. Naravno da Crvena zvezda i Partizan imaju najveću težinu, ali ne smatram da sve sekcije koji su pri ovim društvima moraju da imaju istu tu težinu. I država Srbija, iako mala i siromašna, trebala bi da odigra svoju ulogu, definiše pravac razvoja sporta i kaže šta je to primarno kod nas. Ne možemo da budemo šampioni u svim sportovima, ali u nekima u kojima imamo tradiciju, talenat, znanje, koji su praćeni od strane naroda, možemo.
Izvinjavam se sto je intervju iz nekog nesportskog magazina, ali to je (ako se ne varam) jedini intervju koji je dao posle EP i u kome se pominje njegova kandidatura za selektora.
U svakom slucaju, iako jos nije zvanicna informacija sa svih strana se cuje da je Aleksandar Djordjevic, igracka legenda, nas novi selektor.
Uz zelju da postane i trenerska legenda neka mu je (a i nama) sa srecom.
O stazi
Staza: Soči Autodrom
Broj krivina: 18
Prva VN: 2014
Duzina kruga: 5848 m (4. najduža u kalendaru)
Smer kretanja: U smeru kazaljke sata
Duzina trke: 53 kruga (309,73 km)
Rekord kruga: 1:39.094 Niko Rozberg, Mercedes, 2016.
Informacije za predstojeći trkački vikend:
Izbori guma: ultramekane / supermekane / mekane
Kranja brzina: 345 km/č
Promena brzina: 40 po krugu
Trošenje goriva: 1.9 kila po krugu
Šansa za izlazak sigurnosnog vozila: 66%
Vremenska prognoza:
Petak – Sunčano, najviša temperatura 22°C / najniža 13°C
Subota – Sunčano, najviša temperatura 24°C / najniža 14°C
Nedelja – Sunčano, najviša temperatura 24°C / najniža 14°C
TV raspored (naša vremenska zona):
Petak:
- 10:00-11:30 Prvi slobodni trening
- 14:00-15:30 Drugi slobodni trening
Subota:
- 11:00-12:00 Treći slobodni trening
- 14:00-15:00 Kvalifikacije
Nedelja
- 14:00 Trka
Treća krivina: ekstremno izazovna za vozače, najduža krivina u kalendaru
Ono što je Bud Internacionalna Staza za Red Bul to je Soči Autodrom za Mercedese. Apsolutna dominacija u prethodna tri izdanja s dve pobede Hamiltona (2014 i 2015) i Rozberga (2016, donja slika).
Zabavna činjenica: Hulkenberg nije "preživeo" dalje od druge krivine prvog kruga u prethodna dva izdanja (2015, donja slika)
VN Rusije je četvrta runda 2017. šampionata i do sada smo videli dve pobede Sebastijana Fetela (VN Australije i Bahreina) i Luisa Hamiltona (VN Kine) što nagoveštava veliku borbu što u Rusiji što u nastavku šampionata. Od ostalih informacija spomenuću da Sergej Sirotkin menja Niku Hulkenberga na prvom slobodnom treningu i da Hasegava očekuje težak vikend.
Stanja na tabelama
____
EAST
Pokušaću da dam kratak pregled sastava (jezgro od 12 igrača, po mojim imaginarnim petorkama, biće tu još igrača koji će uskakati ali mislim da su irelevantni za širu sliku) i neka moja očekivanja vezana za svaku od ekipa u predstojećoj sezoni. U pitanju je klasično palamuđenje koje nije zasnovano na nekoj statistici (neko će već to uraditi mnogo bolje u postu koji će otvoriti novosezonski topic) već čisto subjektivni osećaj i "insekt". Ekipe su poređane po pozicijama, kako ih vidim na kraju regularne sezone (gde sam ja otišao?!). Prvo istok.
1. CLEVELAND CAVALIERS
Kyrie IRVING / Mo WILLIAMS
JR SMITH * / Iman SHUMPERT / Jordan McRAE
LeBron JAMES / Mike DUNLEAVY / Richard JEFFERSON
Kevin LOVE / Channing FRYE
Tristan THOMPSON / Chris ANDERSEN
coach: Tyronn Lue
2. BOSTON CELTICS
Isaiah THOMAS / Marcus SMART
Avery BRADLEY / Terry ROZIER / Gerald GREEN
Jae CROWDER / Jaylen BROWN
Amir JOHNSON / Kelly OLYNYK / Jonas JEREBKO
Al HORFORD / Tyler ZELLER
coach: Brad Stevens
3. TORONTO RAPTORS
Kyle LOWRY / Cory JOSEPH / Delon WRIGHT
DeMar DeROZAN / Norman POWELL
DeMarre CARROLL / Terrence ROSS
Patrick PATTERSON / Jared SULLINGER
Jonas VALANČIUNAS / Lucas NOGEUIRA / Jakob POELTL
coach: Dwane Casey
Reggie JACKSON / Ish SMITH
Kentavious CALDWELL-POPE / Reggie BULLOCK
Marcus MORRIS / Stanley JOHNSON
Tobias HARRIS / John LEUER / Henry ELLENSON
Andre DRUMMOND / Aron BAYNES / Boban MARJANOVIĆ
coach: Stan Van Gundy
Dennis SCHRODER / Malcolm DELANEY / Jarrett JACK
Kent BAZEMORE / Thabo SEFOLOSHA
Kyle KORVER / Taurean PRINCE
Paul MILLSAP / Kris HUMPHRIES
Dwight HOWARD / Mike MUSCALA / Tiago SPLITTER
coach: Mike Budenholzer
Rajon RONDO / Denzel VALENTINE
Dwyane WADE / Isaiah CANAAN
Jimmy BUTLER / Doug McDERMOTT / Tony SNELL
Nikola MIROTIĆ / Bobby PORTIS
Robin LOPEZ / Taj GIBSON / Cristiano FELICIO
coach: Fred Hoiberg
Kemba WALKER / Ramon SESSIONS
Jeremy LAMB / Marco BELINELLI / Aaron HARRISON
Nicolas BATUM / Michael KIDD-GILCHRIST
Marvin WILLIAMS / Frank KAMINSKY
Cody ZELLER / Roy HIBBERT / Spencer HAWES
coach: Steve Clifford
Elfrid PAYTON / DJ AUGUSTIN / CJ WATSON
Evan FOURNIER / Jodie MEEKS
Aaron GORDON / Mario HEZONJA / CJ WILCOX
Serge IBAKA / Jeff GREEN
Nikola VUČEVIĆ / Bismack BIYOMBO
coach: Frank Vogel
Derrick ROSE / Brandon JENNINGS
Courtney LEE / Justin HOLIDAY / Saša VUJAČIĆ
Carmelo ANTHONY / Mindaugas KUZMINSKAS
Kristaps PORZINGIS / Lance THOMAS
Joakim NOAH / Kyle O'QUINN / Willy HERNANGOMEZ
coach: Jeff Hornacek
Jerryd BAYLESS / Sergio RODRIGUEZ
Gerald HENDERSON / Nik STAUSKAS
Robert COVINGTON / Jerami GRANT / Hollis THOMPSON
Ben SIMMONS / Dario ŠARIĆ
Jahlil OKAFOR / Nerlens NOEL / Joel EMBIID
coach: Brett Brown
Goran DRAGIĆ / Tyler JOHNSON
Josh RICHARDSON / Dion WAITERS / Wayne ELLINGTON
Justise WINSLOW / James JOHNSON
Chris BOSH* / Derrick WILLIAMS / Udonis HASLEM
Hassan WHITESIDE / Josh McROBERTS
coach: Erik Spoelstra
Jeremy LIN / Greivis VASQUEZ / Isaiah WHITEHEAD
Bojan BOGDANOVIĆ / Sean KILPATRICK / Randy FOYE
Rondae HOLLIS-JEFFERSON / Caris LeVERT
Luis SCOLA / Trevor BOOKER
Brook LOPEZ / Justin HAMILTON
coach: Kenny Atkinson
Iza nas je jedna turbulentna sezona! A i kakva bi inace i bila, kada je u pitanju Partizan?
Evropska odiseja krenula je sasvim fino. Prvo je eliminsan gruzijski šampion Dila Gori (1:0 i 0:2), a u trećem kolu nas je dočekao rumunski gigant i bivši evropski šampion - Steaua. Poučeni iskustvom iz prethodnih godina, očekivanja nisu bila prevelika. Ipak, nakon, sasvim solidnih 1:1 u Bukureštu, apetiti su porasli. Humska je za revanš, posle dugog vremena, bila rasprodata. A utakmica? Utakmica je bila za pamćenje! Verovatno najboljih 90 minuta crno - belih momaka, koji nisu poklekli nakon deficita u prvom poluvremenu, što nije baš bilo karakteristično za prethodne generacije. Na kraju, udruženim snagama, izvojevana je pobeda (4:2) i nakon dve utakmice obezbeđen je bio ligaški deo jednog od dva UEFA takmičenja!
U međuvremenu, u domćem takmičenju nismo blistali, ali se niko nije preterano obazirao na te rezultate jer smo dogurali na korak od Lige šampiona, a i bodovi se dele pri kraju sezone. Ali, avaj...
Poslednja prepreka do ostvarenja sna, se nažalost ispostavila kao nepremostiva. Beloruski BATE Borisov, nas je nakon dve tvrde i teške utakmice, eliminisao zbog pravila gola u gostima (1:0, i 1:2). Ipak, igrački nije bilo toliko blizu, deluje da su nas Belorusi rutinski odradili. Šteta. Pali smo bez ispaljenog metka, a možda je moglo i jače i bolje. Ostala je Liga evrope i sasvim fina zarada. Protivnici u grupi su bili Athletic Bilbao, AZ Alkmaar i Augsburg. Izuzeno atraktivni rivali, a očekivanja su bila minimalna.
Superliga je od lošeg nastavila, preko goreg, do katatastrofalnog stanja. Nakon svega 13 kola, zaostatak nad liderom šampionata iznosio je 11 bodova, pa su se svi alarmi popalili. "Žrtva" je bio, ko drugi, no trener ekipe. Rukovodstvo je otpustilo Zorana Milinkovića, a na njegovo mesto je došao Ljubinko Drulović. Mora se spomenuti da je Milinković imao maksimalan učinak u prva dva kola LE, pobedivši AZ (3:2) i Augsburg (1:3).
Od Drulovića se očekivalo da stabilizuje ekipu, započne seriju pobeda u Superligi i da ostane u borbi za prva dva mesta u LE. Nažalost, situacija se nije uopšte popravila. Užasni rezultati u "domaćici" su se nastavili, a u Evropi su usledila dva rutinska i očekivana poraza od Bilbaoa. Tako se i Drula, nedugo nakon dolaska našao na "vrućoj stolici". Ekipa i nije toliko loše igrala, koliko su rezultati bili neprihvatljivi. Ekipa je nastavila da pada i pada, te je razlika u odnosu na prvoplasiranu Zvezdu, nakon 22 kola i pre zimske pauze, iznosila nestvarnih 26 bodova! Ni najavljena podela bodova nam više nije mogla pomoći. Titula je izgubljena. Što se tiče domaćih takmičenja, ostao je samo kup.
Ipak, postojala je šansa da se sezona "izvuče" i da ekipa prezimi u Evropi (prvi put nakon sezone 2003/04)! Sve je bilo u našim rukama. Pobeđen je AZ i u gostima, te je u poslednjem kolu bio dovoljan i nerešen rezultat na našem stadionu, protiv Augsburga. Čak bi nas i minimalni poraz vodio dalje (kao i 0:2). Sve je počelo idealno, brz pogodak Abua i potpuna kontrola utakmica. Ali, kako to obično biva sa Partizanom, jedan detalj može srušiti sve. Primljen gol u posledjim trenucima poluvremena i momentum je potpuno nestao. Početkom poluvremena smo primili još jedan i situacija je postala alarmantna. Svima, kojima je crno - bela boja u srcu, uopšte nije bilo svejedno. Na to se nadovezao i crveni karton Živkovića... Poslednjih desetak minuta je bilo puko preživljavanje. Totalni fokus na odbranu i nada da ćemo izdržati.
I onda "košmarna" sekvenca.
Zvezda je život ostalo su sitnice !
Nek se Marakani vrate slavni dani...
Dobro znaj da uvek tu sam ja...
Svuda grmi okolo...
Sve što smo Želeli, sve što smo hteli, to su nam dali crveno beli...
Sve bih dao ja za gol, prvu ljubav detinjstvo, Zvezdo, daj gol!
..ja kunem se srcem i dušom i telom da bodriću do smrti njih...
Tvoje pesme pevaću, i tebe Zvezdo slaviću, svaku tvoju pobedu u svome srcu nosiću...
Moj tim je prvak bio, i opet će biti on, a ja želim samo jedno - da Zvezda bude šampion...
Pune tribune ludih navijača…
Još jedna pobeda I titula…
Ti igraš na oblacima slave..
Dok srce kuca u nama, ti Zvezdo nisi sama…
Ja sam godine proveo sa tobom…
To teško može da se shvati, to ne može da se plati. Taj osećaj naš, kad pogodak daš…
Neka večeras svako zna da je Zvezdina pobeda!
I ajmo sada, svi Zvezdaši..gromko ura, neka grmi, nek se trese stadion...
Ja sam Zvezdaš, hajde budi i ti...
Pevajmo zajedno- samo jedna je Zvezda!
Jer ja sam Zvetdaš otkad sam se rodio...
Beogradska zvona zvone da pozdrave šampione...
Na svetu sve si nam, za bolje ne znamo, i nebo nad nama celo je zvezdano...
Crvena Zvezdo , volim te najviše. Došlo je vreme titula da slavi se...
Nema dana , a da ne mislim na tebe...
Na moje nebo jedna Zvezda sela...
I dan danas Zvezdo ja sam tu, i još živim ja za pobedu...
A ja sam ceo život svoj, dao njoj- Zvezdi Crvenoj.
Ja znam Zvezdu čeka još 100 ofanziva i život joj poklanjam svoj...
Ponosan budi ,što zvezdaško srce bije ti niz grudi...
Sad na gol Zvezda, grmi ceo stadion...
Ponos grada ti si našega
Ajde, igraj i bori se!
Kada Zvezdo igraš ti, uvek ću te bodriti...
Od rođenja mog, nije prošao bez imena tvog, ni dan ni godina, Zvezdo Crvena
Ajde Zvezdo sad na gol...
Mi tebi pevamo i kada gubimo i kada vodimo...
O mama zaljubio sam se...ja video sam Zvezdu...
Ti si moj bol, ti si mi sve...
Sever celi sada se veseli...
Sve što sad hocemo je da budeš opet ona prava Zvezda kao nekada pre
Crvena Zvezdo pobeđuj za nas...
Na Marakani opet pesma stara, stadion pun svi pevjau u glas...
Niko Zvezdo nema, to što imaš ti
Ciganin sam, to ne menja stvari...
Napred Zvezdo, samo napred, gde ti igras tu smo mi...
Ja volim tebe ludo, ja volim tebe, znaj!
Na celom svetu mi je sve, da živim ne mogu bez nje
Zvezda igra totalno drugačije od drugih...
Na celom svetu mi je sve, da živim ne mogu bez nje
Zgazi ih sve, Zvezdo zgazi ih sve!
Stadion pun, u dimu sve i zastave se vijore...
Ljubav si mi jedina, ti si moja sudbina...
Sve što želim u ovom trenutku, igraj Zvezdo, igraj i pobedi!
Mi tebi pevamo, titulu slavimo...
I da mi ponude milione, bilione, ne boj se ti Zvezdo, ostaću kraj tebe...
Samo ti, u mome srcu si...
I napred Zvezdo tebe volim ja, i napred Zvezdo ti si najbolja...
Svake noći sanjam ja, Marakana prepuna...
Još davno ko dete, ja našao sam put, da budem sa tobom i srećan i ljut
Po zimi, kiši, suncu , snegu ili košavi...
Bodriću te Zvezdo i na Marsu ako treba...
Svake noći sanjam ja, Marakana prepuna...
Još davno ko dete, ja našao sam put, da budem sa tobom i srećan i ljut
Po zimi, kiši, suncu , snegu ili košavi...
Bodriću te Zvezdo i na Marsu ako treba..
.Hiljade srca za vas kuca, jer ti si Zvezdo šampion...
Samo Zvezdu volim ja, jer je ona najbolja...
Crveno beli mi smo sa vama i kad aje radost i kada je bol...
Proleće na moje rame sleće...
Iz kopa pesma ori se, sa našeg Severa...
U srcu mome živiš samo ti, Zvezdo moja ljubavi
Svuda grmi okolo, naša pesma ponovo...
71 slogan za 71 godinu kluba. Svaki je poseban, kao što je i svaka godina bila posebna na svoj način.
Ne tražimo mnogo. Ne tražimo da se nebo otvori. Ne tražimo ni Bari, ne tražimo ni Tokio..
Tražimo i želimo samo jedno- ulazak u ligu šampiona!
Pomozi, Bože.