Ne znam spada li na Klasiku ili negde drugde. Da li bilo gde spada...
Motociklizam.
Opet, price iz nekadasnjice.
Elem, prica iz druge ruke. U originalu, pricao Kenny Roberts senior (otac danasnjeg Kennyja koji se tada jos nije bio rodio), a meni prepricao Kel Carruthers, nekadasnji sampion ('60-ih), koji je '70-ih vodio tim Yamahe i uvodio Kennyja u svet profesionalnog motociklizma.
Ovako:
krajem '60-ih i pocetkom '70-ih, nije se znalo ko pije, ko placa. Sve je bilo izmesano.
Konkretno, najnoviji cestovni/civilni motori iz Japana su bili dobri kao i trkacki engleski/nemacki. A fabricki timovi su bili retki, vecina takmicara su bili privatnici. Tako, i klase su se mesale, dovoljno je bilo zadovoljiti minimum uslova i mesali su se cestovni i trkaci motocikli.
Pa, Kennyjeva prica.
Legendarni tip je bio neki Kilgroe (prezime, ime sam zaboravio) koji je bio slab sa novcem i resursima, ali je svakako hteo da se takmici.
Tako, prica Kenny, na treningu udje u krivinu - a u krivini klesta, srafciger, cekic i nekakve jabuke i banane.
Ispalo, Kilgroe zakasnio i ravno sa ulice otisao na trening, pa kad se skrsio - ispalo mu sve vezano/upakovano za motocikl. Dosao covek cestovnim motorom.
Navodno, taj Kilgroe je imao nekakav servis/radnju. Dodje mu musterija sa zahtevom da mu instalira sportski upravljac, nozne komande itd. Onda, Kilgroe iskljuci instrumente, da se ne vidi, musterijinim motorom odveze trku preko vikenda, a u ponedeljak mu vrati motor i naplati servis.
Ludnica.